“I sinoć sam zaspala sa mobilnim u ruci, ali poruka nije stigla. Ni sinoć, ni danas. Kao što ni juče nije stigla i kao što, znam, ni sutra neće. I ok sam ja. Već sam skoro navikla da mi lepe snove zažele odavno već hladna slova iz nekih starih poruka, pristiglih iz nekih starih, sasvim više nebitnih razloga…”
“Plašim se naših slučajnih susreta. Znam da će me sjaj u očima i jedno obično ‘ćao’ odati. Ne želim da znaš da si još uvek muškarac koji u meni stvara nespokoj, jer ti si krenuo dalje. Izabrao si nju i na našu priču zauvek stavio tačku. A kod mene umesto te jedne, još uvek stoje tri tačke…”
Levántate del suelo, y yo te veo volar… Conoces este juego donde ya sabes no ganarás?
La princesa de un cuento que no existe, niña absurda, dile adios a lo que fuiste…